Hej ho!
Zadala sam si kao neko pravilo da obavezno moram napisati nešto na blog preko vikenda, a kao što možemo vidjeti nisam to napravila prošli vikend. U subotu sam se probudila s glavoboljom, kašljala sam ko kreten i BAM Nina is sick. Nisam se nešto previše "palila" na svoju bolest jer je to rijetkost (kuc kuc kuc) i očekivala sam da ću već sutra biti zdrava. Well guess what? To se nije dogodilo. U nedjelju sam imala neku ne-pre-veliku temperaturu, a kasnije mi je bilo još gore. Long story short: nisam išla u školu cijeli tjedan. Da, (kao) blago mi se. Ne znam baš, moram sve prepisati i pisati testove koje nisam. Ne da mi se. Ne da mi se uopće vraćati u školu. Znate ono kad biste u osnovnoj propustili dan u školi i cijeli dan biste se pitali što su vaši prijatelji radili i tako to... e pa meni se to nije sad dogodilo. Uopće nisam razmišljala o školi na taj način, a u jednom trenutku sam i zaboravila da su drugi u školi, a da ja nisam jer sam bolesna, a ne zato što su npr. praznici. To je jedan od dokaza koliko ne volim školu. Stvarno ne. FUJ.
Ali, u drugu ruku, do škole idem autobusom. A javni prijevoz volim, koliko god to čudno zvučalo. Vidim razne ljude i skupljam iskustva. Dobro, možda ne baš, ali i dalje je zanimljivo. Također, volim STARE buseve. Kod njih je prostor maksimalno iskorišten. Već znam da ću pred kraj školske godine umirati od vrućine, a i od 15 baba koje će mi stajati nad glavom, a prozor neće biti otvoren baš tu gdje ja sjedim, ali nekako ću preživjeti... možda.
yay spring is here
Ima jedna žena (dobro, vjerojatno ih ima više takvih) koja kako uleti u bus tako ruši ljude tražeći mjesto za sjesti. E da, ja se ne ustajem svakome u busu. Skoro nikome. Ustala bih se trudnicama i ljudima koji procjenim da su normalni. Dosta puta mi se dogodi da se ne mogu ustati kada želim. A i ako uspijem, sjedne neka druga budala kojoj nisam proslijedila svoje mjesto. Okay, back to the story o čudnoj ženi. Jednom sam tako išla u školu s još jednom curom iz razreda i sjedile smo svaka na svom mjestu (bila su onako sjedala samo za jednu osobu), ali nismo bile udaljene jedna od druge previše. Ta žena je šetala od mene do nje i smješkala nam se. Ja sam pogledala D. (ne želim spominjati ime te cure :) ) onim what the fuck pogledom. Onda je žena opet došla do mene i stajala. I stajala... I gledala u mene i ja u nju. I onda se opet nasmiješila i ja sam njoj. A onda sam okrenula glavu. Zapravo sam tek par minuta poslije shvatila što sam napravila, ali me nije bilo briga jer je žena luda. Sad je problem u tome što ja ženu viđam i dalje i smijem joj se u facu. Nije mi žao, nego će me drugi ljudi početi gledati u busu kako nisam normalna što se smijem sama sa sobom. Pa dobro, nema veze. Meni je super zabavno kad ju vidim. :)
ne-baš-divan pogled s krova
Trenutno sam u Rovinju kod sestrične. Koja je na izletu. Zato ja maltretiram njen laptop. :) Sutra je onaj Red Bull crap. Jutros su počeli letjeti u 8 i tako cijelo vrijeme ne prestaju. Samo se čuju zvukovi aviona. Malo mi fali da vidim s krova što se događa, ali ipak ne mogu. Možda se poslije popnem i vidim. Okej, mislim da sam dosta napisala. Ne znam što ću pisati drugi put i hoće li biti drugog puta TAM TAM TAAAAM #dramaticmoment
K byeeeeeee :)