Hej ho!
Zadala sam si kao neko pravilo da obavezno moram napisati nešto na blog preko vikenda, a kao što možemo vidjeti nisam to napravila prošli vikend. U subotu sam se probudila s glavoboljom, kašljala sam ko kreten i BAM Nina is sick. Nisam se nešto previše "palila" na svoju bolest jer je to rijetkost (kuc kuc kuc) i očekivala sam da ću već sutra biti zdrava. Well guess what? To se nije dogodilo. U nedjelju sam imala neku ne-pre-veliku temperaturu, a kasnije mi je bilo još gore. Long story short: nisam išla u školu cijeli tjedan. Da, (kao) blago mi se. Ne znam baš, moram sve prepisati i pisati testove koje nisam. Ne da mi se. Ne da mi se uopće vraćati u školu. Znate ono kad biste u osnovnoj propustili dan u školi i cijeli dan biste se pitali što su vaši prijatelji radili i tako to... e pa meni se to nije sad dogodilo. Uopće nisam razmišljala o školi na taj način, a u jednom trenutku sam i zaboravila da su drugi u školi, a da ja nisam jer sam bolesna, a ne zato što su npr. praznici. To je jedan od dokaza koliko ne volim školu. Stvarno ne. FUJ.
Ali, u drugu ruku, do škole idem autobusom. A javni prijevoz volim, koliko god to čudno zvučalo. Vidim razne ljude i skupljam iskustva. Dobro, možda ne baš, ali i dalje je zanimljivo. Također, volim STARE buseve. Kod njih je prostor maksimalno iskorišten. Već znam da ću pred kraj školske godine umirati od vrućine, a i od 15 baba koje će mi stajati nad glavom, a prozor neće biti otvoren baš tu gdje ja sjedim, ali nekako ću preživjeti... možda.
yay spring is here
Ima jedna žena (dobro, vjerojatno ih ima više takvih) koja kako uleti u bus tako ruši ljude tražeći mjesto za sjesti. E da, ja se ne ustajem svakome u busu. Skoro nikome. Ustala bih se trudnicama i ljudima koji procjenim da su normalni. Dosta puta mi se dogodi da se ne mogu ustati kada želim. A i ako uspijem, sjedne neka druga budala kojoj nisam proslijedila svoje mjesto. Okay, back to the story o čudnoj ženi. Jednom sam tako išla u školu s još jednom curom iz razreda i sjedile smo svaka na svom mjestu (bila su onako sjedala samo za jednu osobu), ali nismo bile udaljene jedna od druge previše. Ta žena je šetala od mene do nje i smješkala nam se. Ja sam pogledala D. (ne želim spominjati ime te cure :) ) onim what the fuck pogledom. Onda je žena opet došla do mene i stajala. I stajala... I gledala u mene i ja u nju. I onda se opet nasmiješila i ja sam njoj. A onda sam okrenula glavu. Zapravo sam tek par minuta poslije shvatila što sam napravila, ali me nije bilo briga jer je žena luda. Sad je problem u tome što ja ženu viđam i dalje i smijem joj se u facu. Nije mi žao, nego će me drugi ljudi početi gledati u busu kako nisam normalna što se smijem sama sa sobom. Pa dobro, nema veze. Meni je super zabavno kad ju vidim. :)
ne-baš-divan pogled s krova
Trenutno sam u Rovinju kod sestrične. Koja je na izletu. Zato ja maltretiram njen laptop. :) Sutra je onaj Red Bull crap. Jutros su počeli letjeti u 8 i tako cijelo vrijeme ne prestaju. Samo se čuju zvukovi aviona. Malo mi fali da vidim s krova što se događa, ali ipak ne mogu. Možda se poslije popnem i vidim. Okej, mislim da sam dosta napisala. Ne znam što ću pisati drugi put i hoće li biti drugog puta TAM TAM TAAAAM #dramaticmoment
K byeeeeeee :)
Hej ho!
Yay, evo pišem drugi postić:) Petak navečer je, I'm just saying. I ne, nisam vani. Zašto? Paaa, ne da mi se. Nije baš da mi je jako zabavno kad izađem. U Rijeci nema nekih dobrih mjesta. Koje su mogućnosti? Mogu otići van negdje u neki klub i njihati se na milozvučne tonove Rozge i ostalih pevaljki but that's so not me... ILI mogu klošariti po parkovima i zujati po ulicama. Yay so much fun. Postoji još jedna opcija, a to je kino, ali tome ću vjerojatno posvetiti cijeli post.. idk.
Uglavnom, Rijeka nije zabavna. Barem meni nije. Stvarno ne znam gdje izlaziti. Dobro, nisam se pretrgla tražeći mjesta za izlaske, but seriously vrhunac mog socijalnog života je nečiji rođendan. Ili recimo kad petkom odem poslije škole s 3 legice (da, rekla sam legice) u neki kafić. Na primjer, danas sam odvedena (ja sam antisocial i da nisam upoznala već spomenute 3 legice, vjerojatno i dalje ne bih odlazila u kafiće i tako neka mjesta) u Prirodu i društvo. Bila sam ugodno iznenađena. Nisam si baš na "ti" s voćem, ali ovi sokovi su okej. Da ne spominjem svoje oduševljenje čašicama koje dobijete ako uzmete sok za van. #starbucksstyle
Yay, evo pišem drugi postić:) Petak navečer je, I'm just saying. I ne, nisam vani. Zašto? Paaa, ne da mi se. Nije baš da mi je jako zabavno kad izađem. U Rijeci nema nekih dobrih mjesta. Koje su mogućnosti? Mogu otići van negdje u neki klub i njihati se na milozvučne tonove Rozge i ostalih pevaljki but that's so not me... ILI mogu klošariti po parkovima i zujati po ulicama. Yay so much fun. Postoji još jedna opcija, a to je kino, ali tome ću vjerojatno posvetiti cijeli post.. idk.
Uglavnom, Rijeka nije zabavna. Barem meni nije. Stvarno ne znam gdje izlaziti. Dobro, nisam se pretrgla tražeći mjesta za izlaske, but seriously vrhunac mog socijalnog života je nečiji rođendan. Ili recimo kad petkom odem poslije škole s 3 legice (da, rekla sam legice) u neki kafić. Na primjer, danas sam odvedena (ja sam antisocial i da nisam upoznala već spomenute 3 legice, vjerojatno i dalje ne bih odlazila u kafiće i tako neka mjesta) u Prirodu i društvo. Bila sam ugodno iznenađena. Nisam si baš na "ti" s voćem, ali ovi sokovi su okej. Da ne spominjem svoje oduševljenje čašicama koje dobijete ako uzmete sok za van. #starbucksstyle
Ja se pitam zašto nema dobrih lokacija za izlazak od kojeg čak i ne tražim puno, bitno je samo da ne izgledam kao klošar i da ne moram davati novce baš svaki put. Joj, tražim puno previše. :(
Hej ho!
Okej, danas pišem o grupama na dragom nam fejsu. Zapravo, već neko vrijeme razmišljam trebam li uopće pisati o ovome, ali #yolo i evo, ipak pišem.
Fejs (namjerno ne pišem Facebook ili Face ili whatever) me oduvijek lagano nervira. Ali KAO treba mi pa mi je profil još uvijek aktivan. U zadnje vrijeme je opet "in" raditi grupe pa tako SVAKI dan vidim neku novu grupu. Hajd' da su to neke "pametne" grupe.. ali admini tih grupa kao da se natječu međusobno tko će dati gluplji naziv grupi. And I'm serious. Mislim da je sve nekako počelo s onim Inspektorom Kiks i 56 kopija te grupe. Nastajale su grupe kiksevi/biseri/ksdljafčlkfč te i te županije ili nekog grada. I mean what the fuck? Okej, ajde, bilo je smiješno u početku.. možda. Na temelju tih grupa nastala je jedna grupa zbog koje sam zapravo odlučila napisati nešto.. Netko je doslovno posvetio grupu samo TOM jednom KIKSERU da bi mu se ljudi smijali i lajkali. Dobro, što jest-jest, taj kome je posvećena grupa stvarno nije baš normalan, ali čemu toliko ismijavanje? Ako je lik budala, pusti ga da bude budala u tišini. Al' okej, to je gotovo sad...
Moj favorit je definitivno grupa Najbolje odrezani nokti Rijeke.
Okej, danas pišem o grupama na dragom nam fejsu. Zapravo, već neko vrijeme razmišljam trebam li uopće pisati o ovome, ali #yolo i evo, ipak pišem.
Fejs (namjerno ne pišem Facebook ili Face ili whatever) me oduvijek lagano nervira. Ali KAO treba mi pa mi je profil još uvijek aktivan. U zadnje vrijeme je opet "in" raditi grupe pa tako SVAKI dan vidim neku novu grupu. Hajd' da su to neke "pametne" grupe.. ali admini tih grupa kao da se natječu međusobno tko će dati gluplji naziv grupi. And I'm serious. Mislim da je sve nekako počelo s onim Inspektorom Kiks i 56 kopija te grupe. Nastajale su grupe kiksevi/biseri/ksdljafčlkfč te i te županije ili nekog grada. I mean what the fuck? Okej, ajde, bilo je smiješno u početku.. možda. Na temelju tih grupa nastala je jedna grupa zbog koje sam zapravo odlučila napisati nešto.. Netko je doslovno posvetio grupu samo TOM jednom KIKSERU da bi mu se ljudi smijali i lajkali. Dobro, što jest-jest, taj kome je posvećena grupa stvarno nije baš normalan, ali čemu toliko ismijavanje? Ako je lik budala, pusti ga da bude budala u tišini. Al' okej, to je gotovo sad...
Moj favorit je definitivno grupa Najbolje odrezani nokti Rijeke.
